Vavilon — nebo postaje tabela brojeva
Istorija astronomije Deo 2 · Vavilon i Niniva, oko 1800–100. p. n. e. Prethodni tekst se završio na jednom nedostatku: kamen pamti pravac, ali ne pamti niz brojeva. Da bi se otkrilo išta suptilnije od solsticija, potrebno je posmatrati godinama i zapisivati , pa te zapise čuvati duže nego što traje jedan ljudski život. To se dogodilo u Mesopotamiji, iz razloga koji nemaju veze sa naukom. Tamo je oko 3200. godine p. n. e. nastalo klinasto pismo, i to na materijalu koji je bio slučajna sreća za istoriju: na vlažnoj glini. Papirus truli, pergament se raspada, drvo gori. Glinena pločica, kad se osuši ili ispeče, traje pet hiljada godina — a kad grad izgori, pločice se u požaru samo dodatno ispeku. Najveći deo onoga što danas znamo o vavilonskoj astronomiji spasila je vatra. Zašto su uopšte gledali Ovde treba biti pošten, jer je to važno za razumevanje cele rane astronomije: Vavilonci nisu posmatrali nebo iz radoznalosti. Posmatrali su ga zato što su verovali da nebo najavljuje ...